EN 407

ZAŠTITA OD TERMALNIH OPASNOSTI

Priroda i stepen zaštita se pokazuje pomoću piktograma ispod kojeg slijedi serija od po 6 performansnih razina, koje se odnose na određene zaštitne kvalitete. Što je broj veći, bolji je testni rezultat. Sljedeće se testirano:
 
 

A – OTPORNOST NA GORENJE

Materijal od rukavice je rastegnut i pali se plinskim plamenom. Plamen se drži protiv materijala 15 sekundi. Nakon što je plamen ugašen, dugotrajnost se mjeri gledajući koliko dugo je materijal usijan ili koliko dugo gori.

B – OTPORNOST NA KOTAKTNU TOPLOTU

Materijal rukavice je izložen temperaturama između +100°C i +500°C. Otpornost se onda mjeri tako što se mjeri vrijeme koliko je potrebno materijalu unutar rukavice da se zagrije za 10°C (početna temp. oko 25°C). 15 sekundi je najmanje vrijeme trajanja koje se prihvaća. Npr: ako bi se rukavica označila kao klasa 2, unutrašnji materijal rukavice mora izdržati 250°C toplote prije nego rukavica dosegne 35°C.

C – OTPORNOST NA KONVEKCIJSKU TOPLOTU

Mjerenje koliko je vremnea potrebno da vrelina od plinskog plamena (80Kw/kvm) poveća temperaturu unutrašnji materijal rukavice za 24°C.

D – OTPORNOST NA RADIJACISJKU TOPLOTU (ISIJAVANJE)

Materijal rukavice je rastegnut ispred toplotnog izvora sa učinkom od od 20-40 kw/kvm. Prosječno vrijeme se mjeri za toplotne penetracije u količini od 2,5 kw/kvm.

E – OTPORNOST NA MANJU KOLIČINU PRSKANJA TOPLJENOG METALA (MM)

Ovaj test je na osnovu broja kapljica topljenog metala, potrebnih da se poveća temperatura za 40°C između unutrašnjeg dijela rukavice i kože.

F – OTPORNOST NA VEĆU KOLIČINU PRSKANJA TOPLJENOG METALA (MM)

Simulacije kože je ubačena unutar rukavice. Tečni metal se zatim polije po materijalu rukavice Mjeri se ukupna težina topljenog metala (grama) potrebnog da ošteti kožu.